Rijetka četinjača iz te skupine kojoj lišće zimi otpada. Veliko stablo, koje može narasti 40 metara, uspravna debla promjera više od 1,5 metra. U početku je glatke kore, koja s vremenom zadeblja i ispuca u pločicama, izvana sive a iznutra crveno-smeđe boje. Drvo je teško, crvene srži, intenzivnog mirisa na smolu. Fine i mekane iglice rastu zasebno na dugim i tankim izdancima u kiticama po dvadeset do šezdeset u broju, koje u jesen otpadaju. Ariš je jednodomna biljka kod koje se crveni, mirisavi ženski cvjetovi razvijaju u male šišarice. Kora, smola i iglice imaju balzamičan miris, nalik na limun. Smola ima miris na balzam, a ukus poput terpentina. Vrijeme cvatnje je april i maj, a vrijeme sazrijevanja sjemena je septembar i novembar. Za lijek sakuplja se unutrašnji dio kore, smola, cvjetovi i iglice. Čaj od unutrašnjeg dijela kore koristi se za upalu mjehura potičući mokrenje te za grgljanje kod upale grla. Koristi se također za prehranu – može se jesti sirovo, sušiti, samljeti u prah i koristiti za izradu kruha. Od smole dobiva se terpentin koji je poznato kao venecijanski terpentin. Koristi se za liječenja žučnih i mokraćnih kamenaca. Može se dobiti tako da se naprave rupe u deblu i smola s vremenom sakupi. u terpentinu je sadržano eterično ulje u promjenljivim količinama od 15 do 35 %, nadalje su dokazane razne smolne kiseline kao pimarin - pimar i pimarolna kiselina, i konačno, gorka tvar i nešto jantarne kiseline. Izvana je venecijanski terpentin dobar za masažu kod živčanih bolova, kao oblog na rane koje krvare, na gnojne čireve, mokre lišaje te kod krastavih lišaja i drugih kožnih oboljenja.
