Prilip je penjačica koje stabljika doseže visinu od 60 do 150 cm. Posvuda se lako penje i prihvaća s prema dolje svinutim jakiM kukučastim dlakama. Stabljika je četverouglasta a na člancima odebljala i obavijena tvrdim dlakama. Listovi imaju jednu izrazitu provodnu žilu, a po 6 do 8 ih je raspoređeno u pršIjenu, linearno-lancetasti, na vrhu s bodljičicom. Mali zeleno bijeli cvjetovi smješteni su u pazuhu lista, a skupljeni u lažni štitac s peteljkom. Ugodna je i nježna mirisa te gorka okusa. Cvjeta od lipnja do početka listopada. Prilip je jako rasprostranjena biljka, nalazi se na oranicama i livadama, ruševinama, uz putove i živice, a često i uz grmIje. Svojim kukučastim dlakama na plodovima prianja uz Ijude i životinje. Sabire se cijela biljka u cvatu. Još u staro doba Ijekovito djelovanje prilipa koristilo se posebno u liječenju žutice. Čaj od prilipa preporučuje se kod vodene bolesti, bolesnog zadržavanja mokraće, kod bolnog mokrenja, bolesti zbog kamenaca, otečenih žlijezda, katara u mjehuru i bolesne debljine, katara u želucu i crijevima, te kod svih upala jezika. Izvana se prilip koristi kod lišaja, egzema, kožnih nečistoća, raka kože i kod svih drugih oštećenja kože. Od svježeg soka i maslaca priprema se veoma korisna i Ijekovita mast protiv svih kožnih bolesti, kao što su gnojni kožni čirići, skrufulozne otekline, tvrdokomi čirevi, kvržice na prsima, kožni osipi, gnojni čirevi na prsima, lišajevi, guše i kožne bolesti nalik raku.
