Crvotočina

Crvotočina je trajna zimzelena biljka. Nalikuje mahovini i iMa 1 do 2 Metra dugačku puzeću stabljiku, račvasto razgranjena i pokrivena gustim i sitnim, na vrhu zašiljenim listićima. Na strani koja je okrenuta prema zemlji razvijaju se brojni nježni i sitni korjenčići. Crvotočina ne cvate jer je papratnjača. Iz poleglih ogranaka izbijaju i razvijaju se guste nakupine koje na vrhu nose po dva plodna klasa, kao vilice. Truske čine sitni svijetložuti prah što prianja uz predmete, pliva po površini vode pri čemu se ne moči. Taj prah je bez okusa i mirisa, a u vatri lako i izgara. Vrijeme cvatnje je u kolovozu i rujnu. Crvotočina raste po cijeloj Evropi u crnogoričnim šumama i na neplodnim tlima. Za liječenje se upotrebljava sjeme crvotočine, odnosno spore, što se naziva još i brašno crvotočine. Koristi se, također, i cijela biljka. Cijela biljka sabire se od svibnja do rujna, a suši u hladu.  »Brašno« (truske ili spore) crvotočine upotrebljava se posipanjem oboljelih dijelova kože, posebno u bolesnika koji su prinuđeni dugo vremena ležati u postelji. »Brašno« crvotočine koristi se kod bolesti mokraćne cijevi i mjehura. Budući da »brašno« crvotočine pospješuje izlučivanje mokraćne kiseline, koristi se u liječenju uloga (gihta) i reumatičnih bolesti. Čitava biljka primjenjuje se u liječenju bolesti mokraćnih i spolnih organa, kod bubrežnog pijeska i grčevitih bubrežnih napada, te u liječenju skrufuloze i rahitisa.