Hmelj

Hmelj je višegodišnja biljka. Stablo je povijuša, visoko oko 5- 8 m ,prekriveno dlakama. Listovi su krupni, naspramno poredani, režnjevito usječeni s tri ili pet režnjeva. Liska je izduženo jajastog oblika, zašiljenog vrha, testerasto nazubljena na rubu. Na lišću su dlačice i žute žlijezde. Hmelj je dvodoma biljka, cvasti na muškim su sakupljeni u metličastu cvast, sitne i blijedo zelenskaste boje, dok su ženske cvasti sakupljene u klasastu cvast. Nakon oplodnje imaju oblik šišarke, jajastog oblika. Plod je orašica. Ženske šišarice sadrže lupulin, žuto zeleni prašak koji se dobija pri istresanju zrelih šišarica. Hmelj se najviše koristi u pivskoj industriji (gorke materije) daju pivu prijatan gorak ukus, etarsko ulje mu daje aromu, a tanini talože bjelančevine ječmenog slada. U kombinaciji s odoljenom djeluje sedativno i umirujuće. U obliku čaja zrele šišarice se daju za poboljšavanje apetita, osnažuje organizam. Djeluje na mozak sedativno i narkotički. Zrele šišarice s svinjskom mašću i lanolinom se koristi kod upale i bolova u zglobovima. Dokazano je da eterična ulja imaju antibakterijsko djelovanje na gram pozitivne bakterije tuberkuloze. Međutim u većim količinama hmelj je otrovan. Zrele šišarice se beru krajem avgusta ili početkom septembra.