Bijela slačica je jednogodišnja zeljasta biljka, korijen vretenast, dobro razvijen, stabiljka uspravna, visoka 50-80 cm. Listovi su različite veličine, donji listovi krupniji, perjasti i nazubljeni, gornji listovi su sitniji. Cvijeta u junu, a plod sazrijeva od jula do augusta. Cvjetovi žute boje, sakupljeni u grozdastu cvast, mirišljavi, medonosni. Plod je ljuska ispunjena sjemenkama blijedo žute boje, ljutog okusa, bez mirisa. Bijela slačica se gaji radi sjemena koje sadrži 30% masnog ulja, 25% bjelančevina, 25% sluzi i oko 2,5 % glikozida sinalbina od kojeg potiče ljut okus. Sjeme se koristi za proizvodnju senfa, cijela zrna se koriste za konzerviranje hrane, a zbog sluzi, prilikom potapanja u vodu koristi se kao laksativ. Upotrebljava se i u narodnoj medicini protiv moždanog udara, oduzetosti, upale porebrice, grčeva želuca i žučnog mjehura. Slačica se bere u jesen. Sjeme se poslije berbe suši. Droga je svijetlo žute boje, bez mirisa, ljutog okusa.
